Ljubav je dovoljna

Kada sam prvi put napravila svoj bezglutenski kruh bio je tvrd poput cigle i od njega se mogla izgraditi čvrsta kuća.
 Još i sad se sjećam suza. 
Nakon toga su uslijedili pokušaji i pokušaji, tako da me koji put bilo strah i sama sam sebi postavljala pitanje hoću li više ikada pojesti kruh!.
 Ajmeee upornosti!
 Sjećam se jednih kukuruznih kruščića na kojima sam izgubila jedan zub - strašno. No, pratila sam recepte, zapisivala savjete, nisam htjela odustati. 
Jednostavno sam htjela i morala preskočiti tu prepreku zvanu bezglutensko brašno, a koja se u tim trenucima nalazila preda mnom i činila se nepremostivom. 
Ja sam morala biti na striknoj bezglutenskoj dijeti i nije mi padalo na pamet da posustanem, plakala sam ali i išla dalje! 
Danas na sve to gledam kao na blagoslov jer svaki dan spremam svoju hranu, jedem svježe i kuhano.
 Veliki sam pobornik domaće kuhinje i principa "uradi sam" ono što možeš za sebe, a možeš puno.
 Najednom, stvari su se počele mijenjati.
 Krenulo me, kruh je počeo ispadati super, pa sam se odvažila okušati se i sa kolačima, sa kojima sam imala više sreće.
 I tako, malo pomalo, eto mene - gluten free djevojka koja peče i kuha hahahahahah!
 Ne moram vam reći koliko sam bila sretna, a najviše od svega veselio me moj napredak što se tiče zdravlja, koji je bio nevjerojatan. 
Kao da sam okrenula novu stranicu u svom životu.
 Napokon sam se počela bolje osjećati, ništa me nije boljelo,
 osjećala sam se zdravo, iako sam na početku imala malo jaču dijetu kako bi mi se crijeva što prije uspješno oporavila. 
 Iz svoje prehrane izbacila sam i mlijeko i mliječne proizvode i počela sam konzumirati proizvode bez laktoze.
 Oporavak je bio vidljiv i to ne samo da me činilo zadovoljnom i sretnom, nego mi je davalo poticaj da si i dalje nastavim pripremati svoju hranu i davati sve od sebe kako bih se u potpunosti oporavila. 
Kako sam oduvijek voljela kuhati, a moja zdravstvena situacija me "natjerala" da mu se posvetim još potpunije, na nagovor prijateljice počela sam pisati blog sa svojim bezglutenskim receptima koji sam nazvala Bezglutenska Radost. 
Pitate se zašto? 
Oduvijek sam voljela pomagati i ono što znam uvijek rado dijelim sa ostalima.
 Ovim blogom htjela sam donijeti Radost svima, jer se još uvije jako dobro sjećam svoje žalosti kad sam krenula sa novom prehranom.
 A iskreno, nisam imala zbog čega, jer sad mogu samo reći da uživam u svemu, što izađe iz moje kuhinje. 
 Ovaj blog donio mi je toliko radosti da nisam mogla niti sanjati, uživam u svojoj bezglutenskoj prehrani i svaki dan mi je kao jedan veliki blagoslov JER SAM ZDRAVA! 
 Nadam da  ćemo uživati zajedno! :)